A. Kako je stvoren brak?
Kada je stvoren Adam, Biblija kaže, da se nije naša o “drug prema njemu” (1. Mojsijeva 2, 20) i po prvi put u sedmici stvaranja Bog primećuje da nešto nije dobro – naime, “nije dobro da je čovek sam” (1. Mojsijeva 2, 18). U 1. Mojsijevoj 2, 21-25 opisano je stvaranje žene . U ovom izveštaju zapažaju se tri stvari vezane za brak.
Prvo, Eva stvorena je od Adamovog rebra koje je smešteno pored srca. Ovaj čin nosi u sebi odreñenu simboliku. Naime, Eva je stvorena da bude ravnopravni Adamov partner. Ona nije stvorena od Adamove glave (tj. da bude čovekov gospodar), niti njegovih nogu (tj. da bude njegov sluga). Ona je bila drug prema njemu, ravnopravna čoveku (1. Mojsijeva 2, 18).
Drugo, Eva je deo Adamovog bića i kao takva u potpunom jedinstvu sa njim. Oni su trebali da budu jedno telo (st. 24).
„ Za to će ostaviti čovjek oca svojega i mater svoju, i prilijepiće se ženi svojoj, i bi će dvoje jedno tijelo.“
Jevrejski izraz za jedno jeste izraz ehad što bukvalno zna či broj jedan. Zanimljivo je primetiti da je jedinstvo muškarca i žene predstavljeno istim iz razom kojim se opisuje jedinstvo božanskih lica Trojstva (5. Mojsijevu 6, 4 i Jovan 10, 30). Gospod Isus, govoreći o stvaranju braka, reći će:
“Tako nisu više dvoje, nego jedno telo, a što je Bog sastavio čovek da ne rastavlja” (Matej 19,
5).
Treće, biblijski zapis o stvaranju braka uključuje i ostavljanja roditelja u cilju potpunog sjedinjenja bračnih drugova. Uslov za potpuno duhovno, emocionalno i telesno jedinstvo muža i žene je njihovo svesno odvajanje od zajednice koju su imali sa svojim roditeljima. Preduslov uspešnog braka jeste odvajanje od prethodnih emotivnih veza i sjedinjenje sa bračnim drugom. Zanimljivo je još i to da je Adamov govor oduševljenja stvaranjem Eve (1. Mojsij eva 2, 23-24)jedan od tri teksta u 1. Mojsijevoj 1- 3 koji je zapisan u poeziji (druga dva su izveštaj o stvaranjučoveka kao obličja Božjeg (1. Mojsijeva 1, 26-27) i izveštaj o obe ćanju dolaska Mesije kao Spasitelja sveta (1. Mojsijeva 3, 15)). Kada se u jevrejskom tekstu pronañe poezija onda je jasno da se radi o posebnom Božjem otkrivenju . Prema tome, stvaranje braka je posebno Božje otkrivenje koje za služuje izuzetnu pažnju svakog onog ko želi da sled i Hrista.
B. Šta Stari zavet u či o Braku?
Bog je oduvek imao za ideal profil braka stvorenog u Edemu. Meñutim, pod uticajem neznaboža čke prakse koja je bila duboko ukorenjena u Izrailju Bog jedozvolio mnogoženstvo
(poligamiju). Treba primetiti da je poligamija uvek uključivala probleme kao što su sukobi izme ñu žena, zavist, ljubomora pa čak i mržnja (1. Mojsijeva 16 i 29, 16-30). Govore ći o poligamiji Bog je upozorovao na zloupotrebu jednog takvog stanja posebno od strane jevrejskih careva i vladara. Meñutim, narod nije uvek bio spreman da posluša Božje savete i opomene. Ono što je jasno jeste da je Bog oduve k, čak i u Petoknjižju, naglašavao da je monogamija ideal za čoveka. Poslušajmo šta kaže knjiga Levitska
(o zakonima):
“Nemoj uzeti žene preko jedne žene, da je ucveliš o tkrivajući golotinju drugoj za života njezina” (3. Mojsijeva 18, 18). Preko Mojsija, Bog jeste dozvolio otpuštanje žena i uzimanje drugih žena (5. Mojsijeva 24, 1-4). Meñutim, dve činjenice vezane za ovaj zakon su važne:
1. Ovde je reč o ograničenju već izvitoperene prakse. Situacija je bila mnogo gora nego što je opisana u zakonu te je Bog poslao Mojsija da reguliše i ograni či zloupotrebu žene i njenog statusa.
49
Brak i razvod
2. Gospod Isus je rekao da je ova praksa bila dozvoljena samo zbog tvrdoće ljudskog srca tog vremena (Matej 19, 8). Gospod želi da nas vrati na po četak i na edemski ideal braka kada je Bog stvorio monogamni brak bez razvoda i drugih zala.
V. Šta Novi Zavet u či o braku?
Već na samom početku Jovanovog evanñelja zapisan je izveštaj o Hristovom blagosiljanju bračne zajednice u Kani (Jovan 2, 1-11). Njegovo prvo čudo bilo je vezano za pretvaranje vode u vino na svadbenoj svečanosti. Kada govorimo o braku u Novom zavetu ovaj dogañaj je veoma bitan. Naime, Gospod je ovim čudom označio eru novog vina braka (da novo vino može da predstavlja Hristovo u čenje vidi Matej 9, 17). Sve zloupotrebe i iskrivljenja braka u Starom zavetu treba da doñu svome kraju. Gospod Isus Hristos, kao Tvorac braka i Onaj koji posvećuje tu svetu zajednicu najbolje zna šta je dobro za jedan brak.
Izmeñu bračnih drugova, po učenju Novog zaveta treba da vlada savršeni sklad , koji je simbolično uporeñen sa odnosom koi postoji izmeñu hrista i njegove crkve. ena treba da poštuje muža kao Gospoda, a muž da voli ženu kao Hristos što voli Cr kvu dajući i svoj život za nju (Efescima 5, 22-25). Razlog zbog koga apostol naglašava muževljevu ljuba v prema ženi jeste njihovo jedinstvo. Niko nikada nije mrzeo sebe ili svoje telo, a žena je telo muževljevo kao što je Crkva telo Hristovo (stih. 28-29). Na kraju, Pavle kaže da je ova zajednica tajna (misterija). Zaista, kao što je odnos Hrista i Cr kve tajna, tako je i odnos posvećenog muža i žene tajna. Dvoje, a opet jedno. Razl ičiti po svom roñenju i razvoju a ipak savršeno ujedinjeni u Hristu. Zaista je ovo tajna velika. Odnos izmeñu muža i žene je opisan i u 1. Petrovoj 3, 1-7. Od žene se o čekuje, prema ovom tekstu, da bude mirna, pobožna, skromna dok se od muža o čekuje da poštuje, razume, saose ća sa ženom. Ukoliko muž ne živi sa ženom po Božjem z akonu njegove molitve i svaka služba postaju bezvredne (s tih 7). Kakav kontrast u odnosu na shvatanje braka u grčko-rimskomsvetu. Drastičan primer je država Sparta u kojoj su žene, zbog to ga što je Sparta sve podredila vojevanju u ratu, bile samo objekti za rañanje. Slabašna novoro ñenčad bi bila osuñena na smrt dok majka nije smela da pusti ni jednu suzu. Muž, ne samo da nije razumeo ovu njenu bol nego je tlačio svoju ženu, a imao je pravo i da legne sa nekom dru gom ženom koja bi ra ñala zdravije ičvrš će potomstvo. U Novom zavetu muževljeva dužnost je da saoseća sa ženom u emotivnom bolu, telesnoj patnji i siromaštvu. Muž i žena su jedno i zajedno preživljavaju tuge i radosti ovog života .
G. Razvod u Svetom Pismu.
Da li Stari zavet dopušta razvod braka?
Već smo spomenuli da je u Starom zavetu bilo dopušteno otpuštanje žene (razvod), i to samo zbog tvrñe ljudskog srca. Meñutim, u samom Starom zavetu Bog je jasno rekao, preko proroka Malahije, da mrzi na puštanje (razvod). (Malahija 2,16).
Ovaj tekst kaže da je puštanje žena onog vremena bio akt nevere, pokrivanje pakosti. „A vi govorite zašto: zašto što je Gospod svjedok izmedju tebe i žene mladosti svoje, kojoj ti činiš nevjeru, a ona ti je drugarica i žena, s kojom si u veri.“ (Malahija 2, 14). Upravo tako je i danas. Kada je stopa razvoda danas na razvijenom zapadu otprilike oko 50% (svaki drugi brak se razvede), sve što Bog ima da kaže savremenoj civilizaciji jeste da time pokriva nasilje i pakost. Nepokornost, nefleksibilnost, nevera, nespremnost na praštanje, nedostatak iskrene ljubav i itd., dublji su uzroci većine razvoda brakova.
Da li Novi zavet dopušta razvod braka?
U Rimljanima 7, 3 jasno stoji da je svaka žena (ili muž) preljubo činica (preljubočinac) ako za vreme života svog bra čnog druga stupi u vezu sa drugom osobom. Ovo učenje je zasnovano na izričitom učenju Gospoda Isusa po kome postoji samo jedan razlog za razvod braka, a to je čin preljube jednog od bračnih drugova (Matej 5, 32; Marko 10, 11-12). To ne znači da preljuba jednog bračnog druga mora da dovede do razvoda. Naime, bračni drugovi, ukoliko su u mogućnosti da jedan drugom oproste i krenu u novi život, ne moraju se razvesti. Gospod Isus žel i da kaže da jedino preljuba može biti razlog za ra zvod prema Božjem zakonu.
U 1. Korinćanima 7 detaljnije je opisana Pavlova teologija braka i razvoda. Apostol Pavle opisuje specifičan slučaj, naime, brak u kome je samo jedna strana posvećena Hristu dok je druga nevernik. U slučaju takvih brakova apostol Pavle ohrabruje vernu stranu da sačuva svoj brak, naročito ukoliko neverna strana želi da ostane u bra čnoj zajednici (1. Korinćanima 7, 12.13). U slučaju da bračni drug koji nije veran Hristu odluči da napusti vernu stranu, napuštena strana ne treb a da se oseća krivom zbog razvoda (1. Korinćanima 7, 15). Tekst kaže da nas je Bog pozvao na mi r, naime, verna strana ne treba po
50
Osnovne istine
svaku cenu da zadržava svog nevernog bra čnog druga. Meñutim, čak i u ovom slučaju ne treba ulaziti u novu vezu (1. Korinćanima 7, 11). Biblija ukazuje da postoji mogućnost pomirenja, čak i mogućnost da neverna strana prihvati hrista tj. bude spasena (1. Korinćanima 7, 16). Verna strana može da stupi u novi brak samo u slučaju kada je bračni zavet raskinut uspostavljanjem nove zajednice izmeñu nevernog bračnog druga sa nekom drugom osobom. Biblijski temelj, pak, zasnovan na učenju samoga Gospoda Isusa Hrista, jeste da je razvod zlo i da se muž od žene ne razdvaja, niti žena od muža (1. Korin ćanima 7, 10). Ako doñe do razilaženja izme ñu bračnih drugova (zbog fizičkog ili emocionalnog zlostavljanja) apostol savetuje bezbračno stanje zbog mogućnosti pomirenja u budućnosti (vidi 7, 11). Prema tome, biblijsko učenje o braku negira razvod osim u odreñenim slučajevima koji su navedeni u Svetom Pismu.
Šta Sveto pismo u či o neženstvu?
Na kraju treba spomenuti i pitanje neženstva. Iako Sveto Pismo kaže da “nije dobro da ječovek sam” (1. Mojsijeva 2, 18), postoje odreñene okolnosti kada se čovek ili žena odlu če na neženstvo. Biblija prihvata ovo stanje kao moralno rešenje – ne potcen jujući ga, ali ni ne uzdižu ći ga (Matej 19, 11-12 i 1. Korinćanima 7, 25-26). Osnovni princip koji treba da nas rukovodi u izboru našeg bra čnog stanja je poziv Gospodnji. Apostol Pavle kaže: “Svaki neka ostane u onome zvanju u kome je pozvan” (1. Korinćanima 7, 20).
Biblija je, pak, protiv zabranjivanja ženidbe i uda je (1. Timotiju 4, 1-3). Naravno, ukolikočovek odluči da živi sam, njegov život mora biti u potpunosti posvećen Gospodu. Čovek mora da se čuva bluda i svih drugih seksualnih iskrivljenja (1. Korinćanima 6, 13-20).
D. Koji su osnovni principi uspešnog braka?
Stručnjaci za odnose u porodici nejčeš će iznose tri principa uspešnosti braka.
1. Hristocentričan brak. Bračni drugovi treba da se mole zajedno i da proučavaju Pismo zajedno. Kroz najveće nevolje i probleme može se pro ći samo oslanjanjem na silu Božju.
2.Potpuno predanje jedno drugom. To znači da apsolutno ništa ne sme da stane izme ñu bračnih drugova i poljuljati njihovo poverenje jedno u drugo. Oni moraju svesno doneti odluku da će zajedno rešavati probleme i raditi na izgradnji me ñusobnog poverenja i sreće.
3. Komunikacija. Muž i žena treba da u plodonosnoj i čestoj komunikaciji iznose svoje najintimnije strahove, radosti i želje svom bra čnom drugu. U takvom odnosu ne postoje “skrivene st vari” nego se bračni drugovi trude da budu iskreni i otvoreni jedno prema drugom Svi ovi principi su zasnovani na učenju Svetog Pisma.
Dj. Hristos i brak.
Kada je Gospod Isus Hristos Tvorac i fokus bračne zajednice brak postaje izvor blagoslova. U Hristu postoji zdrava komunikacija izmeñu bračnih drugova koja doprinosi izgradnji odnosa. U Hristu postoji meñusobna ljubav koja nagoni oba bračna druga da opraštaju i razumeju nedostatke i propu ste jedan drugog. U Hristu postoji strpljenje i čekanje u veri u rešavanju teških bra čnih kriza i problema. U Hristu postoji zajedničko svedočanstvo bračnih drugova ovom grešnom svetu koji umire bez istin ske ljubavi i vere. Samo u Hristu postoji srećna porodicauključujući meñusobni odnos bračnih drugova i dece koja su plod ljubavi meñu njima. U Hristu postoji istinsko svedočanstvo deci, Crkvi i svetu da je brak zasnovan na dobrim temeljima Božje Re či.
Kada to znamo osećamo se pozvanim da se molimo za naš brak zajedno sa našim bra čnim drugom. Isto tako možemo zatražiti stru čnu pomoć od onih posvećenih ljudi u koje imamo poverenja. Hristos je tu da nam pomogne da imamo stabilan i čvrst brak zasnovan na osnovnom principu ljubavi.
„ Ljubav dugo trpi, milokrvna je; ljubav ne zavidi; ljubav se ne veliča, ne nadima se, ne čini
što ne valja, ne traži svoje, ne srdi se, ne misli o zlu, ne raduje se nepravdi, a raduje se istini, sve snosi, sve vjeruje, svemu se nada, sve trpi.“ (1 Ko rinćanima 13, 4-7).
Љubav koja je opisana u 1. Korinćanima 13, 4-7 mora biti osnova braka ako želimo da brak uspe. Ta Hristova čudesna ljubav od “ruševine” jednog braka može da st vori prelepi edemski brak.
Zato se molimo za tu ljubav i živimo po njoj jer ak o bračna “ljubav nikad ne prestaje ” (1 . Korinćanima 13, 8) onda i brak, imajući ovaj večni temelj, nikada ne prestaje.