Na samom početku treba naglasiti da je Sveto pismo: 1. naročito otkrivenje Boga (koje služi kao merilo za sva ostala otkrivenja), i 2. najpotpunije (u Bibliji je najviše otkrivenja o pravome Bogu). Kao takvo, Sveto pismo zaslužuje posebnu čovekovu pažnju. Jedan od poznatih hrišćanskih pisaca rekao je da je »prva dužnost svakog razumnog bi ća da upozna volju Božju kroz Sveto pismo i da živi po njoj«. Neka to bude i naš prvi zadatak.
A. Poreklo Svetog pisma
1. Od čega se sastoji Sveto pismo?
Sveto pismo obuhvata Stari i Novi zavet. Stari zavet je podeljen na tri glavna dela (ova podela je važila u Hristovo vreme, a kod Jevreja važi i danas ): 1. Torah (Zakon ili Petoknjižje), 2. Naviim (ran i i kasni proroci) i 3. Ketubim (ostali spisi). Ove tri grupe spisa Isus navodi u tekstu koji se nalazi u Jevanñe- lju po Luki 24, 44.45. Stari zavet obuhvata istoriju sveta od stvaranja do konačne izgradnje drugog hrama u Jerusalimu (krajem V veka pre Hrista). Stari zavet je pisan od DžV veka pre Hrista do V veka pre Hri sta i obuhvata kanon od 39 knjiga.
Novi zavet je podeljen na: 1. istorijske spise (4 Jevanñelja i Dela apostolska), 2. poučne spise (sve poslanice) i 3. proročke spise (Jovanovo Otkrivenje). Novi zavet nastao je u toku 1. veka posle Hrista i obuhvata 27 knjiga. Reč Biblija na grčkom jeziku znači »skup malih knjiga (biblion). Sveto pismo je bo- žanski nadahnuti skup razli čitih knjiga.
Nastanak Svetog pisma je proces koji je trajao skoro šesnaest vekova. Pa ipak, izme ñu Starog i No- vog zaveta postoji jedinstvo i sklad u poruci. Obično se kaže da je »Novi zavet u Starom sakriven, a S tari u Novom otkriven«. To znači da se Novi zavet ne može se razumeti bez prou čavanja Starog zaveta i obratno. Mnoga lažna u čenja u Hriš ćanskoj crkvi vremenom su nastala zbog nepoštovanja ovog biblij- skog pravila.
2. Ko je autor Svetog pisma?
U 2. Timotiju 3, 16. apostol Pavle kaže da je celo Sveto pismo »od Boga dano«. Ovaj izraz preve- den kao »dano« znači u stvari »udahnuto«. Bog je naime svojim Svetim Duhom »nadahnuo« pisce svetih spisa koji su jezikom svog vremena saopštavali boža nske poruke. Apostol Petar kaže da »nikad proro-
štvo ne bi od čovečje volje, nego naučeni (bukvalno nošeni) Svetim Duhom govoriše sveti B ožji lju- di«. (2. Petrova 1, 19-21) Ovaj tekst ukazuje na dvostruku prirodu Svetog pisma. Naime, s jedne strane Bog je bio Izvor otkrivenja i nadahnuća Svetog pisma, a s druge strane poruke su zapisivali sveti Božiji ljudi naučeni od Božijeg Duha. Ljudi koji su pisali Sveto pis mo bili su različitog porekla i zanimanja (pa- stiri, plemići, carevi, ribari, itd). Svi oni pisali su jezikom svog vremena i kulture. Meñutim, poruka koju su zapisali je božanska i zna čajna za sve ljude u sva vremena. Sveto Pismo nije obična knjiga, ono je Bož- ja reč ili Božja objava o Njegovoj volji.
3. Kako je nastao kanon (skup svetih spisa) Svetog pisma?
Kako je Biblija dobila svoj današnji oblik, s obzir om da su njeni spisi nastajali tokom više vekova i da su pored biblijskih spisa tokom istorije pisani još mnogi drugi pou čni religiozni spisi? Kada je u pita- nju Stari zavet, on je bio oblikovan još pre Hristo vog vremena, a Bog je preko svojih proroka jasno po- svedočio božansko nadahnu će njegovih spisa (Tora ili Zakon, Proroci i Spisi). Isus Hristos je potvrdio na- dahnuće i autoritet sva tri dela Starog zaveta (Luka 24, 27; Jovan 5, 38.39), kao i apostoli (Dela 18, 24; 2 Timotiju 3, 16). Stari zavet je prvobitno bio Biblija prve Hriš ćanske crkve.
Hriš ćanska crkva vremenom je Starom zavetu priključila i spise Novog zaveta i tako je izgrañen sa- dašnji oblik Svetog pisma. Spisi Novog zaveta posta li su neophodna karika izmeñu Crkve i Hrista, kada su umrli apostoli koji su bili Hristovi svedoci. Propovedanje apostola koji su imali lično poznanstvo sa Hristom i božansko posve ćenje za rad, imalo je presudni značaj za Crkvu. Posle njihove smrti njihovi spi- si ostali su kao njihovo autentično svedočanstvo. Autoritet Novog zaveta potiče od apostola, dok njihov autoritet i nadahnuće potiču od Hrista. Kako su se vremenom počeli javljati i drugi spisi koji su pretendo- vali da imaju božanski autoritet, nastala je potreb a da se zvanično istaknu i odvoje sveti božanski spisi Novoga zaveta. To je učinjeno 367. godine.
Meñutim, činjenica da je Crkva stvorila kanon ne znači da je ona stvorila Bibliju i da ima vlast nad njom. Prilikom stvaranju kanona Crkva nije dala autoritet odreñenim spisima. Naprotiv, ona je priznala
5
Sveto pismo – Božja re č
božanski autoritet koji su ti spisi ve ć dobili od Boga. Biblijski spisi nisu postali autoritativni zato što ih je Crkva takvim proglasila, već ih je Crkva uključila u kanon i izdvojila od ostalih spisa zato što s u oni ve- kovima imali taj božanski autoritet imali i zato št o ih je Crkva već smatrala božanski nadahnutim. Poslu- žimo se jednom ilustracijom da to bliže predstavimo : Otac i sin šetali su ulicom kojom se tiskalo mnoš tvo ljudi. Dečak je čvrsto držao ruku svog oca, ali je u jednom trenutku ispustio očevu ruku i oca više nije bi- lo pored njega. U strahu okretao se, pokušavaju ći da u mnoštvu ljudi prona ñe svog oca. Posle kraćeg vre- mena u gomili ljudi ugledao je svog oca, veselo ga pozvao i potrčao k njemu. To što je de čak potrčao pre- ma odreñenom čoveku nije učinilo nepoznatog čoveka dečakovim ocem. Naprotiv, dečak je potrčao tom čoveku zato što je to bio njegov otac.
4. Kakav je odnos izmeñu tradicije i Svetog pisma?
Hriš ćanska tradicija ima mesto u Hriš ćanskoj crkvi, ali ona uvek mora da bude proverena Svetim pismom, jer je ono merilo svih drugih otkrivenja. Ukoliko u hriš ćanskoj tradiciji postoji nešto što se ne sukobljava sa biblijskim učenjem svaki hriš ćanin to treba da prihvati, ali opet ne na istom nivou kao pisa- nu Reč Božju koja svojim autoritetom prevazilazi sve drug e Božje objave.
B. Zašto je dato Sveto pismo?
Sveto Pismo je dato iz više razloga. Ono je, kao Bo žja re č, neophodno u izgradnji hrišćanskog ka- raktera.
»I budući da iz malena znaš sveta pisma koja te mogu umudri ti na spasenje u Hristu Isusu. Sve je pismo od Boga dano i korisno za učenje, za karanje, za popravljanje, za poučavanje u prav- di, da bude savršen čovek Božji, za svako dobro delo pripravljen.« (2. Timotiju 3, 15-17)
Ovaj tekst sadrži nekoliko zna čajnih ideja o tome zašto je dato Sveto pismo.
1. Za učenje. Sveto Pismo je otkrivenje Božje volje. U njemu po stoje razna učenja (koja navodimo za vreme proučavanja) koja su jedini ispravni sistem verovanja. Prema tome, izuzetno je važno da pozna- jemo biblijsko učenje i da ga svakim danom primenjujemo (2. Timotiju 4, 2-4).Znajući da će se, posle njegove smrti uvući u Crkvu uvući lažni u čitelji, apostol Pavle opominje Timotija da se drži jedine Istine
ato je Reč, Sveto pismo.
2.Za karanje. Mnogi ljudi ne mogu da čitaju Bibliju, jer osuñuje njihov stvaran greh. Mi moramo biti otvoreni i spremni da prihvatimo Božje ukorava nje koje osuñuje greh u nama i želi da nam pomogne da se odreknemo greha i živimo pobožnim životom.
3.Za popravljanje. Biblija nas svakodnevno usavršava i pokazuje nam pravi životni put. Spasenje u Isusu Hristu je proces koji traje celokupnog živo ta i u tom procesu Sveto pismo ima ključnu ulogu u ukazivanju na grehe i slabosti koji su duboko ukorenjene u čoveku. Popravljanje je svakodnevni proces.
4.Za poučavanje u pravdi. Sveto pismo nas uči koja dobra dela pravednosti da činimo. S obzirom da je Biblija jedino oštro merilo dobra i zla ona n as nadahnjuje da činimo dobro i tako nasčuva od zla.
Krajnji cilj ovog procesa je savršenstvo u Gospodu Isusu Hristu. Ovo savršenstvo je Božji dar i može se posti ći samo revnim istraživanjem Svetog pisma i molitvom . Ono je uzvišeni cilj svakog prou ča- vanja Biblije.
V.Kako razumeti Sveto pismo?
1.Sveto Pismo je duhovna knjiga, zato se ne može razumeti bez pomo ći Svetog Duha. Ona govori o pojmovima koji ljudima ne bi bili dostupni da nisu preko Svetoga Duha otkriveni od Boga. To otkrive- nje prevazilazi sve ljudske teorije (1. Korinćanima 2, 10-13). Zbog toga » telesničovek (koji nije prosve- tljen od Boga) ne razume što je od Duha Božjeg jer mu se čini ludost i ne može da razume, jer treba duhovno da se razgleda. Duhovni pak sve razgleda…« (1. Korinćanima 2, 14-15) Jasno je da neprepo- roñeni čovek, čovek koji nema Duha Božjeg, ne može da razume poruk u Pisma. Prema tome, od izuzet- nog je značaja da pre proučavanja Biblije molimo Boga da nam pruži prisustvo s vog Duha koji je autor Svetog pisma. A ko može bolje da protuma či smisao neke knjige od njenog autora? Bog je i te kako vo- ljan da da svog Duha onima koji traže (Jovan 14, 26 ; Luka 11, 13; Dela 5, 32).
2.Prilikom proučavanja Biblije isto je tako važno da Pismu pristupi mo »otvorenog uma«(bez predrasuda) i »otvorenog srca« (sa voljom i motivacijom da se menjamo). Bez ovakvog pristupa ne može se primiti ni razumeti Božja pouka. Božja pouka se saopštava samo poniznima i onima koji su spremni da budu poučeni. Isus je jednom prilikom rekao: »Hvalim te, Oče, Gospode neba i zemlje, što si ovo ( ot- krivenje Božje ) sakrio od premudrih i razumnih (tj. od onih koji se uzdaju samo u svoje znanje i sma- traju da im je ono dovoljno) a kazao si prostima (ova reč u bukvalnom smislu znači deci, poniznima, koji traže )’’ . (Luka 10, 21)
6
Osnovne istine
G. Hristocentričnost Svetog pisma
Postoji zanimljiva paralela izmeñu Biblije i Hrista. Kao što je Biblija Božja re č (2. Timotiju 3, 16- 4, 2), tako je i Hristos Reč Božja (Jovan 1, 1.14). Isus Hristos je utelovljena Reč, dok je Biblija pisana Božja re č. Kao što se u Hristu božansko nikada ne može da se odvoji od ljudskog, tako i u Bibliji postoji tajanstveni spoj božanskog otkrivenja i ljudskog gl asa. Prema tome jasno je da Biblija ima cilj da svedoči o spasenju u Isusu Hristu. Gospod Isus kaže: »Pregledajte Pisma. . . ona svedoče za mene.« (Jovan 5, 39) Celokupno Sveto pismo svedoči o Isusu Hristu. U Starom zavetu On je večni Jahve (Gospod), Tvorac sveta i Bog Izrailju. U Novom zavetu On je ponizni tesar iz Nazareta koji je večni Bog u telu, On je Žrtva na krstu, On je Spasitelj i Posrednik iz poslanica, a iz Otkrivenja On je večni Car koji ponovo dolazi. Ne postoji ni jedna biblijska knjiga koja ne svedoči o Njemu. Zanimljivo je i to da je Božja re č (Božje u če- nje) nazvano Istinom (Jovan 8, 31-32),kao što je i Isus Hristos Božja Istina (Jovan 14, 6). Hristos i Bibli- ja su neraskidivo povezani.
Prema tome, proučavanje Pisma nije zadovoljavanje čovekove znatiželje prema biblijskoj istoriji ili duhovnim vrednostima nego upoznavanje i susret sa božanskom li čnoš ću Gospoda Isusa Hrista koji nas poziva u nov život i osposobljava da pobožno živimo imajući za cilj večno spasenje. Vera u Sveto pismo je, stoga, vera u Autora te knjige, Gospoda Isusa Hrista. »Isus Hristos je žiža Svetog Pisma.« On je s redi- šte i sadržaj i Starog i Novog zaveta. On je jedins tvo i životodavni Duh Biblije. Zadatak Svetog pisma je da nas »umudri na spasenje u Isusu Hristu«. (2. Timotiju 3, 15)