60. VEZA IZMEĐU VJERE I DJELA
[Objavljeno u Notebook Leaflets, Crkva, br. 5.]
Napier, Novi Zeland
9. travnja 1893.
Brate A. T. Jones,
Prisustvovala sam sastanku na kojem je bilo okupljeno mnogo ljudi. U mojem snu ti si iznosio
temu vjere i pripisane Kristove pravednosti preko vjere. Nekoliko si puta ponovio da djela ne znače
ništa i da ona nisu nikakav uvjet. Ta tema bila je iznesena na takav način da sam znala kako će ljudi
biti zbunjeni i neće dobiti pravu sliku o vezi između vjere i djela, pa sam ti stoga odlučila pisati. Ti
previše žestoko iznosiš te tvrdnje. Postoje uvjeti pod kojima možemo primiti opravdanje i
posvećenje, te Kristovu pravednost. Ja znam što ti želiš reći, ali na mnoge umove ostavljaš pogrešan
dojam. Iako dobra djela neće spasiti ni jednu dušu, ipak je nemoguće da itko bude spašen bez dobrih
djela. Bog nas spašava pod uvjetom da moramo moliti ako želimo primiti, tražiti ako želimo naći i
kucati ako želimo da nam se otvore vrata. {1SM 377.1}
Krist nudi sebe kao Onoga koji je spreman spasiti svakoga tko dođe k Njemu. On pozive sve da
Mu priđu. „Onoga tko dođe k Meni neću izbaciti.“ (Ivan 6:37) Tvoje gledanje na te teme zapravo je
isto kao i moje, no svojim odabirom riječi činiš ih zbunjujućima u mnogim umovima. Nakon što
tako radikalno izraziš svoje mišljenje u vezi djela, kada ti se postave pitanja u vezi upravo s tom
temom, ona u tvom umu nije dovoljno dobro razjašnjena pa ni drugima ne možeš jasno definirati
ispravna načela, niti si u stanju uskladiti svoje izjave s vlastitim načelima i vjerovanjem. {1SM 378.1}
Mladić je pristupio Isusu s pitanjem: „Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?“
(Marko 10:17) Krist mu je odgovorio: „Što me pitaš o dobrome? Jedan je samo dobar! Ali ako hoćeš
u život ući, čuvaj zapovijedi.“ Upita ga: „Koje?“ (Isus ih navede nekoliko.) Kaže Mu mladić: „Sve
sam to čuvao. Što mi još nedostaje?“ Reče mu Isus: „Hoćeš li biti savršen, idi, prodaj što imaš i podaj
siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za Mnom.“ Na tu riječ ode mladić žalostan
jer imaše velik imetak.“ (Matej 19:17, 20, 21, 22) {1SM 378.2}
Točke s kojima treba biti pažljiv
Kada kažeš da ne postoje uvjeti, te iznosiš neke vrlo općenite tvrdnje, opterećuješ umove
slušatelja pa neki od njih nisu u stanju vidjeti dosljednost u onome što govoriš. Oni ne vide kako bi
se te izjave mogle uskladiti s jasnim izjavama Božje Riječi. Molim te da budeš pažljiv u vezi s tim
točkama. Te odlučne izjave u vezi s djelima ne rade na tome da osnaže naš položaj. One slabe naš
položaj, jer ima mnogo onih koji te smatraju ekstremistom i bit će na gubitku za dragocjene pouke
koje imaš za njih vezane upravo za one teme koje su im potrebne… Dragi brate, umu je vrlo teško
shvatiti te točke i stoga nemoj zbunjivati nikoga idejama koje se ne daju uskladiti s Božjom Riječi.
Molim te da se sjetiš kako su mnogi Kristovi učenici bili u žalosnom neznanju dok ih je Krist
naučavao; ali kada se na njih spustio Sveti Duh kojeg je Isus obećao te učinio kolebljivog Petra
prvakom vjere, do kakve je promjene došlo u njegovu karakteru! Ali nemoj pretjeranim izjavama ili
izrazima postaviti ni jedan kamenčić na koji bi se duša slaba u vjeri mogla spotaknuti. Uvijek budi
dosljedan, smiren, promišljen i čvrst. Nemoj ići u krajnosti ni u čemu, već stoj s obje noge na čvrstoj
stijeni. O kako je dragocjen naš Spasitelj! „Tko ima Moje zapovijedi i čuva ih, taj Me ljubi; a tko
Mene ljubi, njega će ljubiti Otac Moj, i Ja ću ljubiti njega i njemu se očitovati.“ (Ivan 14:21) {1SM
378.3}
To je pravi ispit – vršenje Kristovih riječi. Kao dokaz ljubavi ljudskog bića prema Isusu, onaj
koji čini Njegovu volju daje svijetu opipljiv dokaz rodova koji se očituju u poslušnosti, u čistoći, i u
svetosti karaktera… {1SM 379.1}
O moj brate, hodi pažljivo s Bogom. Ali imaj na umu da postoje oni čije su oči pažljivo
usmjerene prema tebi, očekujući da prijeđeš granicu, spotakneš se i padneš. No budeš li se u
poniznosti držao blizu Isusa, sve će biti dobro… {1SM 379.2}
U Kristovoj školi ne postoji trenutak kada primamo završnu diplomu. Na nama je da radimo na
djelu dodavanja, a Gospod će raditi na djelu umnožavanja. Kroz stalnu marljivost, uz Kristovu
milost, živjet ćemo u sklopu djela dodavanja, utvrđujući naše zvanje i izbor… „To čineći – ne, nećete
posrnuti nikada! Tako će vam se bogato osigurati ulazak u vječno kraljevstvo Gospodina našega i
Spasitelja Isusa Krista.“ (2. Petrova 1:10, 11) – Pismo 44, 1893. {1SM 379.3}
Bez kompromisa s grijehom
Neka moja braća budu vrlo oprezna na koji način iznose temu vjere i djela pred narod, kako ne
bi zbunili umove slušatelja. Ljude treba poticati na marljivost u dobrim djelima. Treba im pokazati
kako da budu uspješni, kako da se očiste i kako da njihove žrtve budu miomirisne pred Bogom. Sve
to postiže se kroz zasluge Kristove krvi. Narodu se trebaju iznijeti poruke jasne naravi. Ljudi moraju
ići naprijed i koriti svaku vrstu zla. {1SM 379.4}
Ako je anđelu ikoje crkve dano zaduženje poput onoga koje je dano anđelu crkve u Efezu, neka
poruka odjekne kroz ljudska oruđa koreći nemarnost, nazadovanje i grijeh, kako bi se ljudi doveli
do pokajanja i priznanja grijeha. Nikada nemojte pokušavati zataškati grijeh; kada se iznosi poruka
ukora, Krist se njome objavljuje kao Onaj koji je prvi i posljednji, Onaj koji je za dušu sve u svemu.
{1SM 380.1}
Njegova sila čeka da ju zatraže oni koji žele pobijediti. Osoba koja iznosi ukor treba pokrenuti
svoje slušatelje tako da u njima probudi težnju za savršenstvom. Treba ih ohrabriti da se bore za
izbavljenje od svakog grješnog običaja i oslobođenje od svake pokvarene navike, čak i ako je takvo
samoodricanje nalik na vađenje desnog oka ili odvajanje desne ruke od tijela. Sa zlim navikama i
grješnim običajima ne smije biti nikakvih kompromisa ili ustupaka. -Rukopis 26a, 1892. {1SM
380.2}
Suradnja s Bogom
Čovjek treba surađivati s Bogom, koristeći svu svoju silu u skladu sa sposobnostima koje mu je
Bod dao. Ne smije ostati u neznanju po pitanju ispravnih navika u jelu i piću, kao i svim ostalim
životnim navikama. Gospodnja je namjera da se ljudska oruđa ponašaju kao razumna i odgovorna
bića u svim vidovima njihova postojanja… {1SM 380.3}
Ne možemo si priuštiti zanemarivanje ni jedne zrake svjetlosti koju je Bog dao. Nemarnost u
prakticiranju onih stvari u kojima se zahtijeva marljivost, znači počiniti grijeh. Ljudsko oruđe mora
surađivati s Bogom i držati pod kontrolom one strasti koje trebaju biti obuzdavane. Kako bi u tome
uspio, čovjek mora biti neumoran u svojim molitvama Bogu, neprestano crpeći milost uz čiju
pomoć može vladati svojim duhom, naravi i postupcima. Kroz pripisanu Kristovu milost može se
osposobiti da pobijedi. Biti pobjednik uključuje mnogo više od onoga što mnogi ljudi
pretpostavljaju da uključuje. {1SM 380.4}
Božji Duh odazvat će se pozivu svakog srca spremnog na pokajanje, jer pokajanje je Božji dar i
ono je dokaz da Krist privlači dušu k sebi. Jednako se tako ne možemo pokajati za grijeh bez Krista
kao što bez Njega ne možemo biti pomilovani; pa ipak, čovjeku u njegovim ljudskim sklonostima i
oholosti predstavlja poniženje otići Isusu bez oklijevanja, vjerujući u Njega i pouzdajući se da će mu
On dati sve što mu je potrebno… {1SM 381.1}
Neka nitko ne iznosi zamisao da čovjek ima malo ili ništa za učiniti u velikom djelu
pobjeđivanja, jer Bog ne čini ništa za čovjeka bez njegove suradnje. Nemojte govoriti ni to da će vam
Isus pomoći nakon što ste učinili sve što je bilo u vašoj moći. Krist je rekao: „Bez Mene ne možete
učiniti ništa.“ (Ivan 15:5) Od samog početka pa sve do kraja, čovjek treba surađivati s Bogom. Ako
Sveti Duh ne djeluje na ljudsko srce, na svakom ćemo se koraku spoticati i padati. Čovjekovi
samostalni napori nisu ništa više od ispraznosti, ali suradnja s Kristom predstavlja pobjedu. Sami od
sebe nemamo snage pokajati se za grijeh. Ako ne prihvatimo božansku pomoć, ne možemo učiniti
ni prvi korak prema Spasitelju. On kaže: „Ja sam Alfa i Omega, Početak i Svršetak“ (Otkrivenje 21:6)
u spasenju svake duše. {1SM 381.2}
No iako je Krist sve, trebamo poticati svakog čovjeka na neumornu marljivost. Trebamo se
truditi, boriti se, mučiti se, bdjeti i moliti se kako nas lukavi neprijatelj ne bi nadvladao. Sila i milost
kojom to možemo postići dolazi od Boga i na nama je da neprestano vjerujemo u Onoga koji je u
stanju spasiti svakoga tko priđe Bogu kroz Njega. Nikada ni na koga nemojte ostaviti dojam da
čovjek treba učiniti malo ili ništa; nasuprot tome, podučavajte ljude da surađuju s Bogom kako bi
mogli uspješno pobijediti. {1SM 381.3}
Neka nitko ne kaže da vaša djela nemaju ništa s time kako stojite u Božjim očima. Na dan suda
izriče se presuda u skladu s onim što je učinjeno, ili onim što se propustilo učiniti. (Matej 25:34-40)
{1SM 381.4}
Od primatelja Božje milosti zahtijeva se trud i rad, jer plod je ono što pokazuje kakva je priroda
stabla. Iako su čovjekova dobra djela bez vjere u Isusa jednako bezvrijedna kao i Kainova žrtva, kada
su zaogrnuta Kristovim zaslugama ona svjedoče o dostojnosti onoga koji ih tvori da baštini vječni
život. Ono što se na ovom svijetu smatra moralom, ne zadovoljava nebeska mjerila i pred Nebom
nema veću vrijednost od Kainova prinosa. – Rukopis 26a, 1892. {1SM 381.5}
Uz pokoravanje Svetom Duhu
Svatko tko posjeduje jasno shvaćanje o tome što to znači biti kršćanin, čistit će se od svega što
oslabljuje i onečišćuje. Sve navike ovog života bit će dovedene u sklad sa zahtjevima Riječi istine i on
će ne samo vjerovati, već će graditi svoje spasenje sa strahom i drhtanjem, predajući se Svetom
Duhu da ga On oblikuje. – The Review and Herald, 6. ožujka 1888. {1SM 382.1}
Isus prihvaća naše namjere
Kada se u srcu nalazi želja za poslušnošću Bogu, kada se ulažu napori u tom smjeru, Isus
prihvaća tu namjeru i trud kao ono najbolje što je čovjek u stanju ponuditi, te svojom vlastitom
Božanskom zaslugom nadoknađuje ono što čovjeku nedostaje. Ali On neće prihvatiti one koji tvrde
da imaju vjeru u Njega, a istovremeno nisu odani zapovijedima Njegova Oca. Puno slušamo o vjeri,
ali trebalo bi se puno više govoriti o djelima. Mnogi zavaravaju vlastite duše živeći religiju koja je
laka, opuštena, udobna, bez ikakva križa. Ali Isus kaže: „Hoće li tko za Mnom, neka se odrekne
samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za Mnom.“ – The Signs of the Times, 16. lipnja 1890.