Bog je u sva vremena imao na Zemlji svoj narod – svoju Crkvu. Crkva je skup obraćenih ljudi, koje je Bog pozvao iz ovoga sveta i koji su se odazvali Njegovom pozivu (Otkrivenje 18:1–4; 14:6–12). Duh Sveti sjedinio ih je u veri, nadi i ljubavi, tako da Bog preko njih može da izrvši svoje večne namere. Biti vernik Hristove crkve je posebna čast i prednost.
I CRKVA – BOŽJA USTANOVA
1. Kako je bila organizovana Božja crkva staroga vremena? (2.Mojsijeva 18:25,26.)
Kad je Bog pozvao svoj narod iz Egipta, vodio ga je kao organizovano telo pod vodstvom izabranih starešina. Kasnije, je uspostavljena još detaljnija i uspešnija organizacija.
2. Kako je osnovana Hristova crkva Novoga zaveta? (Luka 6:12,13.)
Hristos je uspostavio temelj za organizacije Hrišćanske crkve rukopoloženjem dvanaestorice učenika i svojom propovedi na Gori blaženstva, u kojoj je izneo načela i opisao karakter svog duhovnog carstva.
3. Kako je nakon Pedesetnice vođstvom Svetoga Duha proširena organizacija i izvršena podela dužnosti u crkvi? (Dela 6:2–6.)
Pod vođstvom Svetoga Duha u Apostolskoj crkvi izabrani su đakoni kojima je poverena briga za siromašne kao i ostale dužnosti u crkvi.
4. Kakav izveštaj imamo o napretku Hristove crkve posle kamenisanja prvog mučenika Stefana? (Dela 8:4; 9:31.)
Kad je Jevanđelje počelo da se širi u Maloj Aziji, Makedoniji, Grčkoj i drugim zemljama, bile su osnivane hrišćanske crkve. Osim jerusalimske crkve sada se spominje crkva u Damasku (Dela 9:10–25), u Antiohiji (Dela 11:26), u Korintu (1.Korinćanima 1:2.), u Solunu (1.Solunjanima. 1:1,7.), u Filibi (Filibljanima 1:1), u Rimu (Rimljanima 1:6–8), itd.
5. Kakav savet je dao apostol Pavle svome saradniku Titu za organizaciju crkava na Kritu? (Titu 1:5.) U svakom mestu u kome je bilo vernih, apostoli su nastojali da organizuju crkvu da bi verne utvrđivali u istini i sačuvali od lažnih nauka.
6. Osim mesne crkve, kakva je još organizacija postojala u Prvoj hrišćanskoj crkvi?
Odgovor: Osim organizacije mesne crkve postojale su i crkvene oblasti koje su obuhvatale grupe crkava u jednoj provinciji ili državi. Biblija spominje galatijske crkve (1.Korinćanima 16:1; Galatima. 1:2.); azijske crkve (1.Korinćanima 16:19.); makedonske crkve (2.Korinćanima 8:1.), itd. U Apostolskoj crkvi spominje se i uloga crkvenog sabora na kome su apostoli zajedno sa delegatima iz pojedinih crkava pod vođstvom Svetoga Duha rešavali važna unutrašnja crkvena pitanja. (Dela 15.)
7. Sa čime se upoređuje Hristova crkva? (1.Korinćanima 12:12-14.)
Ljudsko telo je jedinstven organizam koji je sastavljen od različitih udova i organa, od kojih svaki obavlja svoju neophodnu funkciju, a svi zajedno služe celini. Svi udovi nalaze se pod upravom iste sile – glave. Hristos je glava telu Crkve, a vernici su udovi tog tela. Svi treba da se pokoravamo Hristu kao što se udovi u telu pokoravaju glavi.
Druga slika kojom apostoli prikazuju Crkvu jeste zgrada kojoj je Hristos ugaoni kamen; apostoli i proroci su kameni temeljci, a članovi kamenovi koji se zidaju u tu zgradu (Efescima 2:20–22; 1.Petrova 2:3–5).
Nekadašnji Solomunov hram je slika Božjeg duhovnog hrama. Solomunov hram bio je sagrađen od kamena izvađenog iz kamenoloma i isklesanog. Tako je i duhovni hram sagrađen od materijala koji je sakupljen iz svakog naroda, kolena, plemena i jezika. To nije mrtav materijal – mrtvo kamenje, koje bi trebalo obraditi čekićem i dletom. To je živo kamenje, koje je Bog svojom istinom izvadio iz sveta i koje veliki Graditelj, Gospodar hrama, sada teše i glača da bi ga mogao ugraditi u svoj duhovni hram.
II ORGANIZACIJA HRISTOVE CRKVE DANAS
1. Koji stepeni organizacije postoje u Božjoj crkvi posletka – u Hrišćanskoj adventističkoj crkvi?
U Hristovoj crkvi našeg vremena postoje sledeći stepeni organizacije: mesna crkva (skup vernika iz jednog mesta); crkvena oblast (grupa crkava u jednoj ili više pokrajina); unija (savez crkvenih oblasti u jednoj zemlji); divizija (skup unija na jednom području u svetu) i Generalna konferencija (vrhovno telo, koje obuhvata crkve iz svih krajeva sveta).
2. Kakvo je ovlašćenje dao Gospod svojoj Crkvi?
- „Jer vam kažem zaista: što god svežete na zemlji biće svezano na Nebu, i što god razdrešite na zemlji biće razdrešeno na Nebu.” (Matej 18:18.)
III MEĐUSOBNI ODNOS VERNIKA HRISTOVE CRKVE I NJIHOVE DUŽNOSTI
1. Kakvu je zapovest dao Isus svojim učenicima u pogledu njihovog međusobnog odnosa?
- „Novu vam zapovest dajem da ljubite jedan drugoga, kao što Ja vas ljubih, da se i vi ljubite među sobom. Po tom će svi poznati da ste moji učenici ako uzimate ljubav među sobom.” (Jovan 13:34,35.)
2. Šta treba da učinimo ako neki brat ili sestra greše?
- „Braćo! ako i upadne čovek u kakav greh, vi duhovni ispravljajte takvoga duhom krotosti, čuvajući sebe da i ti ne budeš iskušan.” (Galatima 6:1.)
U odnosu prema onima koji su pogrešili treba da se držimo zlatnog pravila koje je Isus uvek isticao (Matej 7:12). Za ovaj posao su sposobni samo oni koje Sveti Duh vodi i koji žive u potpunom skladu sa Božjom voljom. Cilj našeg postupanja prema onima koji greše treba da bude njihovo spasenje. Apostol Pavle je postupao odlučno i neustrašivo prema onima koji su hotimice grešili i živeli u grehu (1.Korinćanima 5:3–5.), ali nežno i strpljivo prema onima koji su pružali dokaze iskrenog pokajanja i nastojanja da žive novim životom (2.Korinćanima 2:5–11)
3. Kako treba da postupimo prema onome koji nas je uvredio?
- „Ako ti sagreši brat tvoj, idi i pokaraj ga među sobom i njim samim; ako te posluša, dobio si brata svoga. Ako li te ne posluša, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu da sve reči ostanu na ustima dva ili tri svedoka. Ako li njih ne posluša, kaži crkvi; a ako li ne posluša ni crkve, da ti bude kao neznabožac i carinik.” (Matej 18:15–17.)
Sve sporove treba da nastojimo da rešimo na miran način. Naročito treba da se čuvamo da drugima ne opisujemo nepravdu koju nam je naneo naš brat, već treba da u duhu krotosti i razumevanja sednemo i raspravimo stvar između brata i sebe.
Ako sami ne možemo da raspravimo problem, onda treba da pozovemo još jednoga ili dvojicu – one koji nisu umešani u problem i koji mogu nepristrasno da rasuđuju i daju pravi savet onome koji je naneo uvredu ili štetu svome bratu.
Ako njih ne posluša, tek tada treba problem izneti pred crkvu; aako ne posluša ni crkvu, onda mora da bude isključen. Međutim, to ne znači da takvog treba prezreti, izbegavati ili zanemarivati. Treba uložiti napore da se takav vernik vrati sa krivog puta kao se zalažemo za one koji nisu nikada verovali u Hrista.
4. Naša je dužnost da oprostimo onima koji traže oproštaj.
- „Tada pristupi k njemu Petar i reče: Gospode, koliko puta ako mi sagreši brat moj da mu oprostim? – Do sedam puta? Reče njemu Isus: ne velim ti do sedam puta, nego do sedam puta sedamdeset. Zato je carstvo nebesko kao čovek car koji namisli da se proračuni sa svojim slugama. I kad se poče računati, dovedoše mu jednoga dužnika od deset hiljada talanata. I budući da nemaše čim platiti, zapovedi gospodar njegov da ga prodadu, i ženu njegovu i decu, i sve što ima; i da mu se plati. No sluga taj pade i klanjaše mu se govoreći: Gospodaru; pričekaj me, i sve ću ti platiti. A gospodaru se sažali za tim slugom, pusti ga i dug oprosti mu. A kad iziđe sluga taj, nađe jednoga od svojih drugara koji mu je dužan sto groša, i uhvativši ga davljaše ga govoreći: daj mi što si dužan. Pade drugar njegov pred noge njegove i moljaše ga govoreći: Pričekaj me, i sve ću ti platiti. A on ne hte, nego ga odvede i baci u tamnicu dok ne plati duga. Videvši pak drugari njegovi taj događaj žao im bi vrlo, i otišavši kazaše gospodaru svome sav događaj. Tada ga dozva gospodar njegov, i reče mu: Zli slugo! Sav dug onaj oprostih tebi, jer si me molio. Nije li trebalo da se i ti smiluješ na svoga drugara, kao i ja na te što se smilovah?” (Matej 18:21–33.)
Naša je dužnost da oprostimo svome bratu ili sestri koji su nam zgrešili. Kada je Bog tolike grehe i slabosti oprostio nama i mi, kao Njegova deca, moramo imati taj isti duh praštanja. Od našeg praštanja drugima zavisi koliko će Bog oprostiti nama naše grehe. To jasno proizlazi iz ove Hristove priče o dva dužnika. Ko ima više ljubavi, on će moći više i lakše da oprosti. On je spreman da oprosti od srca i sve zaboraviti. Hristos nas uči u Očenašu da opraštamo dugove drugima, kao što je On, Hristos, oprostio nama. (Matej 6:12.) Opraštati iskreno i od srca naša je hrišćanska dužnost.
5. Kakvo obećanje je Hristos dao svojoj Crkvi?
„Evo, ja sam s vama, u sve dane do svršetka veka.” (Matej 28:20. drugi deo)
| PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE: Da li verujete da je Bog uvek imao svoju narod na zemlji? DA NE Da li verujete da je Hrišćanska adventistička crkva, kao Božji narod ostatka, pozvana od strane Boga da objavi radosnu vest spasenja? DA NE Da li ste odlučili da pripadate Božjoj Crkvi u ovo poslednje vreme? DA NE |
| Izdaje: Hrišćanska Adventistička crkva, Odelenje za Globalnu Misiju – JIEU, 2010. Radoslava Grujića 4, 11000 Beograd. |