U današnjem proučavanju razmatramo sedam ključnih razloga za Hristovo utelovljenje. Izuzetno je važno da razumemo kakav je Isus bio pre utelovljenja.
Isus kao Bog
Jovan 1,1: “U početku beše Reč, i Reč beše u Boga, i Bog beše Reč.”
[U grčkom tekstu stoji kai ho logos ên pros ton theon, kai theos ên ho logos. Ceo stih govori o Logosu, o tome gde je bio u početku i ko je on. Ljudi koji ne poznaju grčki jezik niti uopšte poznaju prirodu jezičkih konstrukcija pronalaze u ovom tekstu potpuno neozbiljan argumenat da ospore Hristovo božanstvo. Ne može se o grčkom tekstu zaključivati na osnovu pravila iz engleskog jezika. Svaki jezik ima određeni niz konstrukcija koje su u njemu moguće, a druge nisu. Svaka od tih konstrukcija ima dijapazon mogućih značenja, retko samo jedno. Lingvistika nije mašinstvo ni hemija; jezik nije mašina ni hemijski element. Višeznačnost konstrukcija u jeziku podrazumeva da postoje verovatnija i manje verovatna značenja, što mnogo zavisi od konteksta. Zato se u zaključcima o ovom stihu ne treba zaletati.
Naime, u engleskom jeziku morate reći He is A teacher. U francuskom uopšte nije isto reći Il est enseignant i C’est UN enseignant. Kad nema člana, ukazuje se na suštinski kvalitet, na svojstvo, na identitet (što je najčešće i u grčkom), a sa neodređenim članom označavamo pripadnost klasi. U francuskom, kao i u grčkom, iza glagola biti može stajati i određeni član : C’est L’enseignant qui nous a tout appris.Tada se na neki način pokazuje prstom na određeno biće u prostoru, jedinstveno po nečemu.
Vidimo da u drugom delu stiha ispred theos ne stoji član ho – kai theos ên ho logos. Zašto tu ne stoji? Razlog za to je dvostruk: najpre književne prirode, a onda je ta književna struktura povukla za sobom i jezičko pravilo. Da objasnimo. Čitav prvi stih jevanđelja je u hijazmu, strukturi čija bi šema bila AB-BA, kao da u onom bećarcu: ja volim diku, dika voli mene. Stoga je na krajevima stiha logos, a u centru je theos. Radi tog hijazma, tj. da bi rečju theos počeo drugi deo stiha, posle veznika kai, theos je na početku drugog dela stiha imenski deo predikata, a ne subjekat, kao kad u srpskom, na pitanje Ko je dežurni lekar ? odgovorite Dežurni lekar je Petar Petrović. Dakle, subjekat ho logos je na kraju, a imenski predikat theos (u srpskoj rečenici dežurni lekar) je na početku drugog dela stiha i podređen je glagolu (ên), tj. beše.
Elem, kao što je jasno podvukao Kolvel 1933. godine u svom čuvenom članku, kada se imenski predikat javi ispred glagola biti (eimi), član se gotovo po pravilu izostavlja. Jovan 1,1 je ilustracija takve strukture. Dakle, to što ispred imenice theos nema člana u kai theos ên ho logos uopšte ne znači da theos ne može da znači o theos. Dopunjeno Kolvelovo pravilo o izostavljanju člana u predikatu kaže: “Kada preverbalna imenska dopuna predikata nema član, ona normalno označava kvalitet, ponekad ima vrednost određene imenske grupe, a vrlo retko ima neodređeno značenje.” (Wallace, Greek Grammar Beyond Basics, str. 262)
Drugim rečima, u najmanju ruku theos znači da je Logos božanske prirode, a može da znači i da je Bog. Dakle, grčka gramatika ostavlja prostor i za mogućnost da je Logos ne samo božanske prirode, nego jasno – Bog.]
Jovan 8,58: „ Tada Mu rekoše Jevreji: Još ti nema pedeset godina, i Avraama li si video? A Isus im reče: Zaista, zaista vam kažem: Ja sam pre nego se Avraam rodio. Tada uzeše kamenje da bace na Nj…“
Zašto su Jevreji pokupili kamenje da ga kamenuju ? Vrlo je jasno : Isus se ovde proglasio Bogom. Za Jevreje to je bila hula : jedan je Bog. Da li je i za vas ovo hula ? POšto je ovo izašlo iz Hristovih usta, da li vama kao hrišćanima ta izjava „Ja sam pre nego što se Avraam rodio“ nešto znači?
Jovan 17,5: „I sad proslavi Ti mene, Oče, u Tebe samog slavom koju imadoh u Tebe pre nego svet postade.“
Jovan 1,3: „Sve je kroz Nju postalo, i bez Nje ništa nije postalo što je postalo.“
Ovde se vrlo jasno kaže da je Logos učestvovao u stvaranju svega, i da ništa nije stvoreno bez njegovog učešća. Zar nije to ono da načinimo čoveka…?
Matej 1,23: „Eto, devojka će zatrudneti, i rodiće Sina, i nadenuće Mu ime Emanuilo, koje će reći: S nama Bog.“
Isusovo ime znači da je Bog sa svojim narodom. [Nije li to isto što i izjava iz Jovana 1,12: „I reč postade telo i useli se u nas puno blagodati i istine…”? Useli se u nas doslovno znači “postavi svoj šator među nama”. Čak i veliki jevrejski tumači Starog zaveta tvrde da je onaj o kome se govori u Jeremiji 23,5.6 božanska osoba:
„Mesija će, kaže nam Talmud, nositi ime Blagosloveni i Sveti[1] (…) jer u Jeremiji 23,6 stoji: ‘Evo kako će se zvati: YHWH pravda naša.'“ [2]
„Kako se zove Car Mesija?“, pita se Midraš. Rabin Aba ben Kahana kaže:
„YHWH mu je ime po onome što je pisano u Jeremiji 23,6: ‘Evo imena kojim će ga zvati: YHWH pravda naša.'“[3]]
Jovan 10, 30: „Ja i Otac jedno smo.” (gr. hen esmen) Jedno je u grčkom tekstu naprosto reč za broj jedan. Kada je Isus izrekao ovu jednostavnu rečenicu, kako su reagovali njegovi sunarodnici? „A Jevreji opet uzeše kamenje da Ga ubiju.“ (st. 31) Zaista, čovek mora da ignoriše jasno značenje i ovih reči i ove reakcije.
Osim toga, ne podseća li nas ova Hristova izjava na ono što stoji za Adama i Evu: „biće dvoje jedno telo“? Kako su dvoje jedno telo, kad su dva tela? I kada je rečeno; „I stvori Bog čoveka po obličju svom, po obličju Božjem stvori ga; muško i žensko stvori ih“, nije li obličje Božije upravo u tome da čovek nije sam, već da je u suštinu čoveka utkano društvo, ljubav, zajednica, odnos, kao i u Bogu? [Da li je toliko nepojmljivo i šokantno našem umu ako posmislimo da Bog nikada nije bio usamljen ni sam? Konačno, šta znači to da načinimo,.. kao što smo mi? Da li to Bog govori o sebi i anđelima? Ako tako verujemo, onda su zastupnici Novog doba u pravu: svi smo bogovi. Ako rušite Trojstvo, rušite i celu hrišćansku teologiju koja razlikuje Stvoritelja i stvorenja.]
Filibljanima 2,5-7: „Jer ovo da se misli među vama šta je i u Hristu Isusu, Koji, ako je i bio u obličju Božijem, nije se otimao da se uporedi s Bogom; Nego je ponizio sam sebe uzevši obličje sluge, postavši kao i drugi ljudi i na oči nađe se kao čovek. Ponizio sam sebe postavši poslušan do same smrti, a smrti krstove.”
Za Hrista se kaže da je en morfe theou hyparhon, tj. „postoji, bivstvuje u obličju Božijem“. Glagol hyparho znači i „biti u početku, početi, biti od početka“. Morfe označava ili spolji oblik, ili čak vrstu, koje je nešto vrste, kakvo. Da li se ovo en morfe theou hyparhon odnosi zapravo na Jovanovu izjavu da „Reč beše u početku u Boga“, na činjenicu da je Hristos bio „u naručju očevom“?
Poređenja radi, u Kološanima 1,15 stoji da je Isus Božija eikon – slika.
Nadalje, Hristos se „nije otimao da se uporedi s Bogom“. Doslovno, nije smatrao otimačinom da bude jednak sa Bogom. Nije li jasno šta to znači? Nije smatrao da bi, izjednačivši se sa Bogom, počinio krađu! Jer jeste bio jednak sa Bogom, ali to nije potencirao, nego počinio suprotno, ponizio se. Dakle, uradio je upravo suprotno od sotone! I tu ga je pobedio. Sotona je posegnuo za jednakošću sa Bogom, a Hristos nije. Mnogi misle da ovaj stih znači kako Hristos nikada nije tvrdio da je jednak sa Bogom, ali to je zaista smešno, s obzirom na sve one mnogobrojne tekstove u kojima jasno govori da su on i Otac JEDNO. POmislimo samo na Tomino priznanje i poklonjenje, o kome čitamo dalje u tekstu, ali i na poklonjenje mnogih drugih.
Jovan 1,51: „Odgovori Natanailo i reče Mu: Ravi! Ti si Sin Božiji, Ti si Car Izrailjev. Odgovori Isus i reče mu: Što ti kazah da te videh pod smokvom zato veruješ; videćeš više od ovog. I reče mu: Zaista, zaista vam kažem: Odsele ćete videti nebo otvoreno i anđele Božije gde se penju i silaze k Sinu čovečijem.“
Za naš predlog k(a) Sinu čovečijem, u grčkom tekstu stoji predlog epi sa akuzativom. Grčka gramatika kaže da u tom slučaju ovaj predlog sa glagolima kretanja, kao što su ovde popeti se i sići, znači „na“, tj. na šta se neko penje ili silazi. Epi dakle označava površinu, tačku, na koju se penjemo. U tom slučaju mogli bismo da shvatimo da je Hristos bio te lestve po kojima su se anđeli penjali i silazili. Dvostruka Hristova priroda, kao „Sina Božijeg“ (Jovan 1,51) i „Sina Čovečijeg“, i ovde se vidi.
Konačno, ko je osim Boga mogao da nas zastupa i da nas otkupi na krstu Golgote? Kakav bi to Bog poslao nekakvog anrhanđela da umire za čoveka? Da otac, da bi sačuvao glavu svog krivog sina, umesto svoje glave podmetne glavu nekog stvorenog bića?! Zar bi takva smrt mogla da bude pravedna, i zar ne bi oklevetala Boga gore nego Sotona?
Isus kao čovek
Galatima 4,4: „A kad se navrši vreme, posla Bog Sina svog Jedinorodnog, koji je rođen od žene i pokoren zakonu, Da iskupi one koji su pod zakonom, da primimo posinaštvo.”
Pogledajmo ovde kako se isprepliću dve prirode: Jedinorodni je rođen od žene! Zašto je rođen od žene? Sledeći stih to kaže: “Da iskupi one koji su pod zakonom”. Da bude u svemu kao mi, kaže Pavle na drugom mestu:
“Jer nemamo Poglavara svešteničkog koji ne može postradati s našim slabostima, nego koji je u svačemu iskušan kao i mi, osim greha.” (Jevrejima 4,15)
Drugim rečima, iskusio je sve osim greha.
Istu dvojnost Hristove prirode vidimo i u čuvenom tekstu
1.Timotiju 3,16: „I, kao što je priznato, velika je tajna pobožnosti: Bog se javi u telu, opravda se u Duhu, pokaza se anđelima, propovedi se neznabošcima, verova se na svetu, uznese se u slavi.”
[U nekim prevodima naklonim katoličkom prvenstvu, vidimo gde je Bog zamenjeno sa On. Vrlo zanimljivo! Kome je u interesu da Isus ne bude Bog u telu?
Bog se javi u telu! Ako ne možemo da pojmimo kako je „postao jedan od nas“, hoćemo li zbog toga odbaciti tu mogućnost i odbiti da nas sam Bog spasi, postavši nam sličan?]
Galatima 3,16: „A Avraamu i semenu njegovom rečena biše obećanja. A ne veli: i semenima, kao za mnoga, nego kao za jedno: i semenu tvom, koje je Hristos.“
Hristos je dakle potomak Avraamov. Znamo i da je potomak Evin, i to iz 1. Mojs. 3,15: svi jevrejski i hrišćanski tumači se slažu da je seme ženino pre svega Hristos. Međutim, gle paradoksa! Hristos je seme Avraamovo, ali je i „pre nego Avraam beše“!
Otkrivenje 22,16: „Ja Isus poslah anđela svog da vam ovo posvedoči u crkvama. Ja sam koren i rod Davidov, i sjajna zvezda Danica.“
Ovaj tekst otvoreno kaže ono što smo primetili za prethodni: Hristos je i koren i rod, izdanak (genos) Davidov. Drugim rečima, on je i predak i potomak Davida!
Što se tiče kvalifikativa „sjajna zvezda Danica“, primetimo da ga sotona imitira čak i u ovome. I on bi sebe hteo da predstavi kao zvezdu Danicu (helel, Isaija 4,12), koja je, međutim, pala s neba, dok je Hristos sam, svojom voljom, sišao s neba za nas. Ogromna razlika! Jedan se vazdigao, pa je oboren u prah kao zmija, a drugi se „nije otimao da se uporedi s Bogom“, nego se ponizio do smrti, a Bog će ga vazdići! Suprotan duh i put Hrista i njegovog imitatora.
Jovan 1,14: „I reč postade telo i useli se u nas puno blagodati i istine; i videsmo slavu Njegovu, slavu, kao Jedinorodnoga od Oca. Jovan svedoči za Njega i viče govoreći: Ovaj beše za koga rekoh: Koji za mnom ide preda mnom postade, jer pre mene beše. I od punine Njegove mi svi uzesmo blagodat za blagodaću.”
Onaj Logos iz Jovana 1,1 “postade telo“. Zašto ? Da se „useli među nas“, kao što je Bog stanovao u Šatoru od sastanka, Svetinji, koja je bila usred jevrejskog logora! Kakve li simbolike! Emanuel, Bog sa nama! Šator usredi Izrailja – zašto? „I neka mi načine Svetinju da među njima nastavam.“ (2. Mojs. 25,8) Samo da bi Bog bio što bliže svom narodu!
Čudesni Božiji plan! Kada nas je greh odvojio od Njega, On je kroz svog Sina prišao nama. Ljudsko telo je zaogrnulo Božiju slavu, i to novozavetni pisci i ističu: „videsmo slavu Njegovu“ kaže Jovan, a Pavle u Jevrejima 1,3 potvrđuje da je Hristos bio „sjajnost slave i obličje bića (harakter tes hypostaseos) Njegovog”. Tako je i slava Božija u Svetinji bila zaogrnuta životinjskim kožama i platnom.
Luka 24,39: „Vidite ruke moje i noge moje: ja sam glavom; opipajte me i vidite; jer duh tela i kostiju nema kao što vidite da ja imam.“
Hristovo telo bilo je zaista ljudsko, slabo telo.
Jevrejima 2,14,15: „Budući, pak, da deca imaju telo i krv, tako i On uze deo u tome, da smrću satre onog koji ima državu smrti, to jest đavola; I da izbavi one koji god od straha smrti u svemu životu biše robovi.”
Jovan 20, 24-29: „A Toma, koji se zove Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne beše onde sa njima kad dođe Isus. A drugi mu učenici govorahu: Videsmo Gospoda. A on im reče: Dok ne vidim na rukama Njegovim rana od klina, i ne metnem prsta svog u rane od klina, i ne metnem ruke svoje u rebra Njegova, neću verovati. I posle osam dana opet behu učenici Njegovi unutra, i Toma s njima. Dođe Isus kad behu vrata zatvorena, i stade među njima i reče: Mir vam. Potom reče Tomi: Pruži prst svoj amo i vidi ruke moje; i pruži ruku svoju i metni u rebra moja, i ne budi neveran nego veran. I odgovori Toma i reče Mu: Gospod moj i Bog moj. Isus mu reče: Pošto me vide verovao si; blago onima koji ne videše i verovaše. »
Zašto je Isus postao čovek?
Počinjemo Hristov put na Zemlji od onoga što je učinio izvan same Svetinje, tj. onog pre krsta, od utelovljenja nadalje. Zašto je Isus postao čovek ?
Ima za to bar 7 razloga :
- Da otkrije kakav je Bog zaista. Pre greha, Adam i Eva gledali su Boga licem licu, ali se Bog potom sakrio kada su pogrešili. Bog je zbog greha morao da se sakrije od ljudi jer bi u protivnom Adam i Eva trenutno bili uništeni od Božije prisutnosti pošto Bog ne može da sapostoji sa grehom.
U 2. Mojs. 33,20 to jasno piše: „Ali nećeš moći videti lice moje, jer ne može čovek mene videti i ostati živ.“
Pročitajmo i 5.Mojs. 4, 24: “Jer je Gospod Bog tvoj oganj koji spaljuje i Bog koji revnuje.“
Isto tako, 1. Tim. 6,15.16: “Koji će u svoje vreme pokazati, Blaženi i jedini Silni Car nad carevima i Gospodar nad gospodarima, Koji sam ima besmrtnost, i živi u svetlosti kojoj se ne može pristupiti, koga niko od ljudi nije video, niti može videti, kome čast i država večna. Amin.“
Dakle, Bog ima problem kako da pristupi čoveku, jer više ne može da s njim govori kao s Adamom i Evom. S druge strane, Jovan 17,3 kaže da je život večni u tome da poznajemo Boga. Dakle, kako da ga poznajemo kad ne može da nam priđe? Bog je delom rešio problem otkrivajući se u rečima i slikama Svetinje. Govorio je prorocima, govorio kroz Urim i Tumim, otkrivao se u Svetinji i njenim obredima, ali to je bilo delimično, otkrivenje O Bogu, ne Bog sam. Hristos je došao i Božiju slavu približio ljudima uvijajući je u ljudsko telo. Gde to stoji u Pismu?
Jevrejima 1,1.2: „Bog koji je nekada mnogo puta i različitim načinom govorio očevima preko proroka, govori i nama u posledak dana ovih preko sina, Kog postavi naslednika svemu, kroz kog i svet stvori.”
Jovan 1,14: „I reč postade telo i useli se u nas puno blagodati i istine; i videsmo slavu Njegovu, slavu, kao Jedinorodnoga od Oca.”
Niko u svemiru ne može da otkrije Oca kao Hristos.
Jovan 1,18: „Boga niko nije video nikad: Jedinorodni Sin koji je u naručju Očevom, On Ga javi.“
Filip je pitao u Jovanu 14,8.9: “Reče Mu Filip: Gospode! Pokaži nam Oca i biće nam dosta. Isus mu reče: Toliko sam vreme s vama i nisi me poznao, Filipe? Koji vide mene, vide Oca; pa kako ti govoriš: Pokaži nam Oca?“
Kakav Otac, takav Sin!
- Isus je postao čovek da Isus umre za ljudske grehe. U Tim. 6,15.16 stoji: “Koji će u svoje vreme pokazati, Blaženi i jedini Silni Car nad carevima i Gospodar nad gospodarima, Koji sam ima besmrtnost, i živi u svetlosti kojoj se ne može pristupiti, koga niko od ljudi nije video, niti može videti, kome čast i država večna. Amin.“
Bog ne može umreti jer je po prirodi besmrtan. Zato je Hristos morao da primi ljudsku smrtnu prirodu da umre za nas. Pitamo se : da li je Isus zaista umro ? Jeste.
Tako stoji u Jevrejima 2,9: „A umanjenog malim čim od anđela vidimo Isusa, koji je za smrt što podnese venčan slavom i časti, da bi po blagodati Božijoj za sve okusio smrt.“
Takođe i u Jovanu 19,30: “A kad primi Isus ocat reče: Svrši se. I priklonivši glavu predade duh.“
EGV u Odabranim porukama (Selected Messages; 1,30) piše: „’Ja sam vaskrsenje i život.’ (Jovan 11,25). Onaj koji je rekao ‘Ja polažem svoj život da ga mogu opet uzeti’ (Jovan 10,17) izašao je iz groba kroz život koji je u Njemu. Ljudsko je umrlo, božansko ne može umreti. Po svom božanstvu, Hristos je imao silu da skrši okove smrti. On objavljuje da u sebi ima život da oživi koga želi.”
Dakle, Isus je preuzeo ljudsku prirodu da umre za naše grehe, i zato je đavo i hteo da ga spreči da ode na krst. Da, upravo tako! Neki će reći: „Kako je to đavo hteo da spreči Hrista? Pa on ga je uništio na krstu!“ Ne, đavo jeste hteo da Hrista uništi, ali nikako da Hristos umre za nas na krstu. Evo primera: prilikom kušanja, u Mateju 4, đavo ga nagovara da bez krsta dobije ceo svet iz njegove, đavolove ruke. Setite se Petra kome Isus kaže “Idi od mene, sotono, ti si mi sablazan” (Matej 16,23). Neki misle da je Juda izdao Hrista jer je Juda hteo da ubije Hrista, ali to nije tačno. Hteo je da ga spreči da umre na krstu, da ga natera da se zacari na prestolu. Zato je i odbacio pare koje je dobio kada je video da Isusa će ubiti. Sotona nije odustajao ni dok je Isus visio na krstu kušajući ga da siđe sa krsta. Nije hteo da Hristos svojom voljom umre na krstu. Jedno je ubiti Hrista, a drugo je pustiti ga da za nas umre na kstu. Njegova smrt je dovoljna na krstu jednom zauvek. Jednom je umro i to je dovoljno. U Jevrejima 7,27 jasno stoji da je on „jednom zauvek […] prineo sebe“.
- Hristos je postao čovek da bismo znali da mu je stalo do nas, da bi nas i sam razumeo. U Jevrejima 5,1.2 stoji: “Jer svaki poglavar sveštenički koji se iz ljudi uzima, za ljude se postavlja na službu k Bogu, da prinosi dare i žrtve za grehe, Koji može postradati s onima koji ne znaju i zalaze; jer je i on pod slabošću.“
Pre više godina, na TV smo videli ljude u Etiopiji koji su umirali od gladi. Mi smo gledali, bilo nam je žao, ali nismo znali šta to znači. Ko nije to prošao, ne zna šta je to. Bog sa neba ne bi znao šta zaista znači biti slabi čovek na zemlji, ali Hristos je to iskusio.
Dalje stoji u 8. i 9. stihu: “Iako i beše Sin Božji, ali od onog što postrada nauči se poslušanju. I svršivši sve, postade svima koji Ga poslušaše uzrok spasenja večnog.“
Hristos nas zaista razume, on ZNA iz iskustva kako je živeti ljudski život.
Zato u Jevrejima 2,11-18 Pavle piše: “Jer i Onaj koji osvećuje, i oni koji se osvećuju, svi su od Jednog; zaradi tog uzroka ne stidi se nazvati ih braćom govoreći: Objaviću ime Tvoje braći svojoj, i posred crkve zapevaću Te. I opet: Ja ću se u Njega uzdati. I opet: Evo ja i deca moja koju mi je dao Bog. Budući, pak, da deca imaju telo i krv, tako i On uze deo u tome, da smrću satre onog koji ima državu smrti, to jest đavola; i da izbavi one koji god od straha smrti u svemu životu biše robovi. Jer se zaista ne primaju anđeli, nego se prima seme Avraamovo. Zato beše dužan u svemu da bude kao braća, da bude milostiv i veran poglavar sveštenički pred Bogom, da očisti grehe narodne. Jer u čemu postrada i iskušan bi u onome može pomoći i onima koji se iskušavaju. »
Tragično je da KC misli da je za to potrebna Bogorodica ili sveci, kao da Isus nije dovoljan. Za njih Isus nije pravi čovek, on je drugačiji, pa dakle i ne razume dovoljno ljude, nego su potrebni Marija i sveci. Ali Pismo kaže da je Isus bio u našoj koži i da u potpunosti razume i saoseća sa nama. Bio je potpuno čovek. Isus je Prvosveštenik, a ne neko drugi. Inače, reč Pontifeks znači „mostograditelj“ – Isus je taj !!! On gradi most između neba i zemlje, kao u Jakovljevom snu. Koji bi čovek ikada smeo da kaže da je on graditelj takvog mosta, a samo je čovek??!!
Čitajmo 1. Tim. 2,5.6: “Jer je jedan Bog, i jedan posrednik Boga i ljudi, čovek Hristos Isus, Koji sebe dade u otkup za sve…”
Slično stoji u Jovan 14,6: “Isus mu reče: Ja sam put i istina i život; niko neće doći k Ocu do kroza me.”
Jevrejima 7,25-27: “Zato i može vavek spasti one koji kroza Nj dolaze k Bogu, kad svagda živi da se može moliti za njih. Jer takav nama trebaše poglavar sveštenički: svet, bezazlen, čist, odvojen od grešnika, i koji je bio više nebesa; Kome nije potrebno svaki dan, kao sveštenicima, najpre za svoje grehe žrtve prinositi, a potom za narodne, jer On ovo učini jednom, kad sebe prinese.“
1.Jovanova 2,1: „Dečice moja! Ovo vam pišem da ne grešite; i ako ko sagreši, imamo zastupnika kod Oca, Isusa Hrista pravednika…“
I ovde se naglašava da nas Hristos može predstavljati jer je pravedan.
- Isus je postao čovek da može da bude iskušan i pomogne onima koji su iskušani. Bog se ne može kušati.
U Jakov 1,13 stoji: „Nijedan kad se kuša da ne govori: Bog me kuša; jer se Bog ne može zlom iskušati, i On ne kuša nikoga.“
Da je Isus došao samo kao Bog, đavo mu ne bi mogao ništa. Ali je on bio kušan kao čovek, a ipak je nadvladao đavola ne koristeći sopstvenu silu.
Jevrejima 4,14-16: „Imajući, dakle, velikog Poglavara svešteničkog, koji je prošao nebesa, Isusa sina Božijeg, da se držimo priznanja. Jer nemamo Poglavara svešteničkog koji ne može postradati s našim slabostima, nego koji je u svačemu iskušan kao i mi, osim greha. Da pristupimo, dakle, slobodno k prestolu blagodati, da primimo milost i nađemo blagodat za vreme kad nam zatreba pomoć.”
U svemu je kušan kao mi ! Neko kaže : nikada nije grešio, kako onda može da me spase? Da tonete u živom blatu, da li biste voleli da vas neko povuče sa suve zemlje, ili neko u živom blatu da vas sažaljeva ? Da je Isus sagrešio, bio bi i on u živom blatu. Podneo je naša iskušenja, ali nije gešio. Da je sagrešio, ne bi bio naš spasitelj.
Jevrejima 2,18: „Jer u čemu postrada i iskušan bi u onome može pomoći i onima koji se iskušavaju.”
- Isus je postao čovek, da bi silom Svetog Duha razvio savršen život da bi nam ga pripisao i dao. On je živeo savršen život kako što mi treba da živimo. Isus je tako živeo kao što zakon traži. Kada je s pokajanjem dođem njemu, i verujem da mi pomaže, Hristos meni pripisuje svoju savršenost i Bog me gleda kao da nikada nisam nikada živeo. Osim toga, on nam i daje svoj savršeni život da tako i mi živimo i više ne grešimo. Kako bi inače rekao grešnici „Idi i ne greši više“ ako to nije moguće?? On ne želi samo da živi ZA nas, nego i U nama (to je ta dodeljena pravda). Da li je Hristos u ičemu pobedio koristeći božansku silu? NE. Treba li da sledimo negov primer?
Zamislimo da Supermen postoji: on dođe i kaže svima: „Za mnom!“ i fijuuuu, odleti u nebo. Šta biste rekli? „Vidimo se kasnije. Ja ne mogu da letim.“ Pa da vas pitam : da li je Hristos mogao da kaže da ga sledimo ako je imao snagu za pravedan život koju ja nemam ? Ne, ali Biblija stalno govori da nam Sveti Duh daje snagu da živi Hristov život u nama.
- Petrova 2,21: „Jer ste na to i pozvani, jer i Hristos postrada za nas, i nama ostavi ugled da idemo Njegovim tragom: Koji greha ne učini, niti se nađe prevara u ustima Njegovim…“
Jovan 10,27: „Ovce moje slušaju glas moj, i ja poznajem njih, i za mnom idu.”
Hristos nas poziva da ga sledimo u svemu onome što nam je moguće kroz Njegov savršeni život i prisustvo Duha u nama. Da li je dakle Hristova ljudska priroda važna ? Prevažna!
- Hristos je postao čovek da bi bio saosećajni i pošteni sudija ljudima. Jovan 5,22.27 kaže: „Jer Otac ne sudi nikome, nego sav sud dade Sinu […] I dade Mu vlast da i sud čini, jer je Sin čovečiji.“ Zašto je Otac dakle predao Hristu sud ? Jer je Hristos Sin čovečiji.
- Kor. 5,10: „Jer nam se svima valja javiti na sudu Hristovom, da primimo svaki šta je koji u telu činio, ili dobro ili zlo.“
Dobra vest glasi da je Sudija i Branilac! To je divno! Isus zna kako je biti čovek. On neće poricati naše greške, ali će istaći da smo se pokajali, i proglasiti nas nevinim. Da li bi Isus mogao biti sudija da nije bio i čovek? Zar bi mogao da nas objektivno predstavlja? Ja bih se bojao da me ne predstavlja neko ko mi nije sličan. Osim toga, na sudu neće biti izvlačenja i opravdavanja za greh. Niko neće moći reći : „Ne znaš ti kako je to…“ Isus će da kaže: „Molim ? Da li si ti bio na krstu ?“
- Isus je postao čovek da bi mogao ponovo doći.
U Jovan 14,2.3 stoji: „Mnogi su stanovi u kući Oca moga. A da nije tako, kazao bih vam; idem da vam pripravim mesto.I kad otidem i pripravim vam mesto, opet ću doći, i uzeću vas k sebi da i vi budete gde sam ja.”
Ovaj tekst jasno kaže da su kuće za nas su bile u Očevoj kući i pre 2000 godina, a nije rekao „idem da sazidam stanove“. Rekao je: „Idem da vam pripremim mesto.“ To ne znači da ide da gradi, nego da posreduje za nas; to je posao pripreme doma za nas. On na nebu čini sve da može da me prihvati jer sam odbacio greh. On će se pobrinuti i za krivicu za greh, i za silu greha i za prisustvo greha. Hvala zato Hristu što je postao telo od našeg tela.
[1] Tako rabinski spisi nazivaju Boga.
[2] Baba batra 75b
[3] Eha Rab., Piska 1, Plač Jeremijin 1,16. Midraš Miške, Piska 19, Priče Solomunove 19-21; Midraš Tehilim, Psalam 21,1.2, itd.